Uz psihološku potporu lakše je živjeti

Kako bi život osoba s invaliditetom bio što kvalitetniji i bolji, potrebni su rad i suradnja s raznim stručnjacima kao što su: fizioterapeuti, radni terapeuti, logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni radnici i psiholozi. Ovu kolumnu posvetit ću upravo psiholozima i njihovoj ulozi u životu osoba s invaliditetom.

U svijetu i zemljama koje su puno razvijenije od Hrvatske je sasvim normalno ići psihologu, otvoriti se i toj osobi pričati o svojim problemima i onome što vas muči, okupira ili veseli. I kod nas se svijest pomalo mijenja, ali još uvijek prevladava mišljenje „Zašto bih ja išla ili išao psihologu? Pa nisam ja luda ili lud“. Ja mislim da je takav pristup potpuno promašen i pogrešan Kao što sam već prethodno u tekstu napomenuo, psiholozi su jako važni za život osoba s invaliditetom jer nam kroz razgovore i savjetovanja pomažu da se što bolje nosimo sa svojim izazovima i svim preprekama na koje nailazimo u životu te da ih što lakše prevladavamo. Kada se uspostavi kvalitetan odnos te izgradi povjerenje, tada kod psihologa može biti jako lijepo.

Iz osobnog iskustva znam da se kod psihologa ne mora uvijek samo pričati, već se može i vježbati motorika kroz razne grafomotoričke zadatke, raditi na uklanjanju loših navika i na suočavanju sa strahovima. Kada govorimo o radu psihologa s osobama s invaliditetom, bitno je za reći i kako oni ne provode samo individualne razgovore već često puta znaju imati i vrlo kvalitetne grupne radionice koje su povezane s važnim temama, a na njima osobe razmjenjuju iskustva, uče nešto novo te stječu socijalne kompetencije. Kroz Udrugu Srce je tijekom njene 18-godišnje povijesti prošao je jedan psiholog i nekolicina psihologinja, a svatko od njih je u razdoblju u kojem je radio u udruzi dao najbolje od sebe za kvalitetu života svakoga od nas. Udruga Srce odnedavno ima novu psihologinju koja je kratko sa nama, ali se već jako dobro snalazi, pruža nam veliku podršku i s njom nam je jako lijepo i ugodno. Jako je važno da ono što od psihologa dobijemo kao savjet, doista i primjenjujemo jer ništa nam ne znači ako ćemo ih saslušati, a kad izađemo opet činiti sve po starom.

Želio bih istaknuti kako bez obzira na to, koliko nam bilo ugodno kod psihologa, uvijek moramo paziti na to da ne pređemo granicu i ne zaboravimo da je to stručna osoba s kojom moramo imati profesionalni odnos. Također, važno je naglasiti kako je moguće i da kroz period i promijenimo psihologa odnosno osobu s kojom prolazimo vlastite životne situacije. Često se priviknemo na tu osobu, otvorimo se i zatim ona ubrzo ode. Međutim, mi koji smo članovi udruga osoba s invaliditetom jednostavno moramo biti uvijek spremni na takve promjene i prihvatiti novu osobu koja dođe. Kada govorimo o prihvaćanju imamo mi i opciju ne prihvatiti novu osobu jer ništa se u životu ne treba raditi na silu, ali na taj način ne možemo usvajati nova znanja i vještine, a osoba koja je novi psiholog se tada loše osjeća, jer misli da radi nešto krivo. Zato uvijek budimo spremni na rad sa novim stručnjacima i učinimo sve što možemo da se osjećaju ugodno u sredini u kojoj se nalaze.

Psihološka podrška važna je za nas osobe s invaliditetom, ali je jednako tako važna i za naše roditelje koji se o nama brinu i kojima također dobro dođe da sa nekim malo popričaju i da dobiju neki savjet za što lakši život.

Nemojmo se bojati psihologa - rad s njima može nam samo pomoći i olakšati život, a nakon toga možemo postati bolji prema sebi i drugima oko sebe.