#10 Iz Tomekove perspektive
Iz Tomekove perspektive#9
Invaliditet i zabava
Kada se govori o osobama s invaliditetom često puta govori se o problemima, teškoćama i pravima. Sve su to teme o kojima treba i o kojima je važno govoriti, ali osobe s invaliditetom nisu takve da se samo žale i kukaju, već se vole zabavljati i veseliti. Kada gledam iz svoje perspektive, kakonaziv ove kolumne, velika većina mojih prijateljica i prijatelja koji imaju neki invaliditet vole ići u kino, kazalište koncerte i na utakmice. I sam sam druželjubiv i veseo, pa mi odgovara društvo takvih ljudi. Još nisu postojali osobni asistenti često puta bih znao čuti da je negdje neki događaj na koji bih volio otići, a roditelji taj dan možda nisu imali vremena ili mogućnosti da me vode, iako su bili voljni kad god su mogli.
Od kada u životu koristim uslugu osobnih asistenata obišao sam puno kino projekcija, kazališnih predstava, utakmica i koncerata na kojima mi je bilo jako lijepo, ali velik je i broj događaja na kojima sam bio u društvu svoje ekipe iz Udruge. Na svim takvim događajima uvijek je veliko veselje, a često bude i zabavnih događaja koji se poslije još dugo sa smiješkom prepričavaju. Mnogi od nas koji imamo neki invaliditet jako volimo glazbu i uživamo u njoj. Velika nam je sreća i radost kada smo negdje na nekom koncertu ili proslavi na kojoj svira neka živa muzika. Vjerujte mi tada se zaboravlja na sve prepreke, brige i probleme jer uz pjesmu i ples više ništa drugo nije važno, a u takvim trenucima čak i mi koji smo u kolicima postajemo pravi plesači, a svaka pjesma se zna od riječi do riječi. Jedan od načina na koji se volimo zabaviti je i odlazak na neki sportski događaj, najčešće na neku nogometnu utakmicu, ali volimo pratiti i druge sportove kada za to imamo priliku. Kada smo na nekoj utakmici i nas kao i sve ostale ponese atmosfera i tada kreće glasna podrška te srčano navijanje. Kada je riječ o odlascima u kino, iako gledam i strane filmove u kino će me najprije privući neki dobar hrvatski ili regionalni filmski naslov, a iz iskustva znam da je i mojim prijateljima zbog njihovih poteškoća najlakše pratiti film koji ne treba čitati i koji nije na stranom jeziku. Često puta volimo otići i u kazalište i to najviše kada je riječ o nekim dobrim komedijama, jer se jako volimo smijati. Mnoge osobe sa invaliditetom, a pogotovo one sa sindromom Down se toliko zarazno i od srca smiju da se jednostavno kada ih čujete, čak i kad vam ništa nije smiješno, morate i vi početi smijati. Često puta kada sam bio s nekim od svojih osobnih asistenata u nekom večernjem izlasku znali smo biti u društvu s ljudima koji nemaju nikakav invaliditet i svaki puta sam se proveo ludo i nezaboravno jer nitko nije gledao na moj invaliditet, već je uvijek svima bilo važno da se ja zabavim jednako dobro kao i svi ostali. Život je prekratak da bi se u njemu samo kukalo i razmišljalo o lošim stvarima, naravno da svi u životu imamo teške situacije, ali je jako važno koliko god je to moguće život živjeti punim plućima i uživati.
Tomislav Nedelić
