Udruga djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji

#2 Iz Tomekove perspektive - Uz invaliditet može biti bolji svijet

#2 Iz Tomekove perspektive - Uz invaliditet može biti bolji svijet

U nekim davnim vremenima mislilo se da je invaliditet nešto krivo i nepoželjno, a ljude s invaliditetom se skrivalo od očiju drugih ljudi koji su, kada bi i sreli takvu osobu, najčešće reagirali nekim neprimjerenim komentarom (naprimjer: gledaj kako šepa, kamo ide pa i onako ništa ne vidi ili gledaj kako se to ponaša). Postoje čak i oni slučajevi gdje su roditelji znali reći: „Nemoj se družiti sa takvom djecom da se ne zaraziš“, a upravo je u tome najveća greška. Da su roditelji iz ovog primjera pustili svoje dijete da bude uz dijete koje ima invaliditet i sami bi vidjeli da je njihovo dijete steklo pravog i iskrenog prijatelja ili prijateljicu. Na svu sreću  takvih razmišljanja je sve manje, a o invaliditetu se sve više govori u javnosti i mi koji ga imamo smo prihvaćeni. No kada govorimo o tome da osobe s invaliditetom treba prihvatiti, nije dovoljno samo reći: „Prihvatite nas!“, već i mi sami moramo doprinijeti takvom okruženju.

Neke osobe s invaliditetom nehotice često puta žele da ih ljudi sažalijevaju, ali nažalost od toga nemaju koristi niti oni, niti ljudi koji su u njihovom okruženju. Zato svaka osoba s invaliditetom uvijek mora dati ono najbolje od sebe i pokazati što ona zna i može, a vjerujte osobe s invaliditetom mogu zaista puno doprinijeti zajednici oko sebe. Mogu biti sjajni profesori, glumci, vrhunski sportaši, glazbenici, kuhari, terapeuti i slično, samo nam treba dati priliku, a mi moramo pokazati volju, želju i talent za neku određenu stvar. Ono što je još važnije je to da osobe s invaliditetom mogu biti iskreni prijatelji koji će uvijek saslušati drugog i pomoći mu, a vjerujte mi jako smo zabavni i društveni.

Trenutno smo u mjesecu ljubavi, pa ću vam nešto reći i o tome. Osobe s invaliditetom daju puno ljubavi i jako su zaljubljive prirode. Često mislimo: „Pa ja sam u kolicima, tko bi htio bit sa mnom“  ili „ja sam slijep ili slijepa pa tko bi htio mene“ i onda odustajemo. Mislim da je to pogrešno razmišljanje jer uvijek treba pokušati i vjerovati u sebe. Postoje mnogi slučajevi gdje osobe s invaliditetom imaju vrlo uspješne karijere i sređene obiteljske živote uz životne partnere te su sretni roditelji prekrasne djece.

Činjenica je da invaliditet sa sobom nosi određene poteškoće, ali donosi mnogo toga lijepog. Iz osobnog iskustva mogu reći da sam upoznao mnoge drage ljude, posjetio zanimljiva mjesta i doživio   sam trenutke koji su mi ostali u lijepom sjećanju.

Zato nikada ne treba biti ljut i prezirati invaliditet jer i uz njega može biti bolji svijet.

 

 Tomislav Nedelić

Voditelj u elektroničkim medijima

Povratak

Izvori financiranja

Članstva Udruge Srce