#20 Iz Tomekove perspektive
Iz Tomekove perspektive
Kada čovjek radi osjeća se ispunjeno
Da bi se čovjek osjećao ispunjeno potrebno je da mu dani ne budu isti i budu ispunjeni aktivnostima. Uvijek je lijepo raditi aktivnosti koje nas opuštaju i vesele, ali život nije samo zabava. Koliko god nam na poslu nekada naporno i teško i čini nam se da dalje ne možemo, puno bolje funkcioniramo kada radimo. Osjećaj veće vrijednosti kada rade, nemaju samo tipične osobe i osobe koje nemaju nikakav invaliditet, već se tako osjećamo i mi osobe s invaliditetom. Kod zapošljavanja osoba s invaliditetom najveći problem je taj što nas sustav obrazuje za zanimanja koja često ne postoje na tržištu rada. Nije uvijek takav slučaj, postoje primjeri gdje su osobe s invaliditetom uspjele u tome da rade baš ono što vole i u čemu uživaju. Da bi do toga došlo, puno se toga mora poklopiti. U društvu mora postojati svijest o tome da osobe s invaliditetom mogu biti itekako dobri i vrijedni radnici . Što se tiče svijesti i senzibilizacije ljudi, tu stvari u odnosu na nekad, stvari ipak idu na bolje, ali još puno treba poraditi na tome. Jako je važno da bude dobra radna okolina i poticajna atmosfera, je tada je čovjeku odmah lakše i bolje raditi. Važna stvar na koju treba misliti je i prilagodba. Pri tome mislim na prilagodbu radnog prostora u kojem radi neka osoba s invaliditetom. U njemu ne bi trebalo biti nekih arhitektonskih barijera, no ako se one već ne mogu izbjeći, bilo bi dobro da su što manje.
Kada govorim o poticajnoj atmosferi, tada mislim na radno mjesto gdje nas kolege lijepo prihvate i gdje se dobro osjećamo. Još jedna prilagodba je jako važna, a to je prilagodba radnih zadatak. Mnoge osobe s invaliditetom mogu raditi, ali zbog svog stanja ne možemo svi raditi sve, niti jednakom brzinom, pa i to uvijek treba uzeti u obzir. Važno je za reći da nisu samo naši poslodavci ti koji se moraju prilagođavati, već i mi moramo pokazati dobru volju, spremnost na rad i suradnju. Osobno mi jako znači što sam nakon dugogodišnjeg članstva u Udruzi Srce dobio priliku za svoje prvo zaposlenje. Od kada sam član Udruge, nikada mi nije bilo dosadno i osjećao sam se sretno i ispunjeno, a od kada sam postao njen zaposlenik osjećam se još sretniji i ispunjeniji. Od samog početka moga rada u Udruzi imao sam podršku velikog broja ljudi koji su mi veliki oslonac sve do danas . Na svom poslu sam, kao i svatko , imao zadataka koji su mi bili lakši kao i onih koji su mi bili teži , ali moja obitelj, moji radni asistenti i sve drugi kolege na poslu mi nisu nikada dali da odustanem i uvijek su me gurali naprijed. Imam mnogo prijatelja koji također rade i vrlo su vrijedni radnici, a ljudi koji su u njihovom okruženju su s njima jako zadovoljni. Osobama s invaliditetom nije uvijek lako naći posao, ali nije niti nemoguće. Zato kada dobijemo priliku, prihvatimo je, nemojmo se bojati rada, budimo vrijedni i odgovorni, a kad nam nešto ne ide, nemojmo se bojati pitati za pomoć, jer samo tako može biti dobro nama i svima oko nas.
Tomislav Nedelić
