#8 Iz Tomekove perspektive - Ne tražimo ništa na što nemamo pravo
Kada je riječ o invalidskim kolicima do prije par godina vrijedilo je pravilo da nova možete dobiti svake 3 godine, a sada se zakon promijenio i na nova invalidska kolica imamo pravo svakih 5 godina. Nama su kolica potrebna kao i drugim ljudima automobil, a usudio bih se reći da su nam i potrebnija jer onaj koji nema automobil nekako bez njega i može, ali mi koji trebamo kolica bez njih nikako ne možemo. Sreća je u tome što osobe s invaliditetom kolica dobivaju na doznaku jer da nije tako, većini osoba s invaliditetom bi bila preskupa da si ih priušte.
Situacija nije manje komplicirana niti kada je riječ o mnogim drugim ortopedskim pomagalima kao što su hodalice, štake, udlage, proteze, ortopedske cipele i slično. Postoje i razna nova pomagala koja pomažu osobama sa invaliditetom pri hranjenju, kupanju, komunikaciji i slično. Već nekoliko godina postoji sustav koji funkcionira na glasovnu naredbu, primjer kažete mu otvori vrata i on ih otvori. Ima još brojnih pomagala koja mogu uvelike olakšati život osobama s invaliditetom, ali su tu dva problema. Prvi je taj da su sva ta pomagala vrlo skupa, a drugi je taj što su ljudi premalo informirani te za mnoga pomagale niti ne znaju i nisu upoznati s načinom njihova funkcioniranja. Zato bi trebalo što je moguće više govoriti o tome u medijima, organizirati javne prezentacije tih pomagala i učiniti ih što lakše dostupnijima.
Problem kod ostvarivanja prava na razna ortopedska pomagala je i taj što su komisije koje odobravaju i utvrđuju potrebu za korištenje određenih pomagala vrlo često na nepristupačnim mjestima, mjestima s puno stepenica i bez lifta, pa osobe u kolicima i teško pokretne osobe ne mogu same to obavljati.
Kod odobrene fizikalne terapije u kući ili u nekoj ustanovi nakon što iskoristite odobreni broj terapija, morate ponovno sakupljati određene papire i slati ih na odobrenje da bi ponovno dobili te iste vježbe. U tim papirima koje vas komisija traži piše uvijek isto jer se u većini dijagnoza najčešće i ne može puno toga promijeniti.
Kada netko traži terapije ili neko ortopedsko pomagalo ne traži to zbog toga jer mu je u životu dosadno i ne zna kamo bi sa sobom, već zato što mu to stvarno treba i zato u takvoj životnoj situaciji ne bi trebalo ljude opterećivati sa gomilom papira i nepotrebnom birokracijom. Čitava procedura trebala bi se što je više moguće olakšati jer mi ne tražimo luksuz, nego osnovu za svakodnevno funkcioniranje.
Tomislav Nedelić,
Voditelj u elektroničkim medijima
