Intervju: Tomislav Nedelić

Iza 24-ogodišnjeg Tomislava Nedelića danas je 159 radijskih emisija “Otkucaji srca”, koje sam uređuje i vodi u eteru Radio Zeline, zadnje četiri godine. Zamišljene su kao projekt emisije u kojima bi se predstavljala Udruga Srce ali u kojima bi se i općenito govorilo o osobama s invaliditetom, njihovim potrebama, talentima te njihovim problemima. Fokus je na udruzi ali Tomislav se trudi da uz to bude i nekih zabavnih tema i glazbenih brojeva. S Tomislavovim radom, zadovoljan je i njegov asistent Ivan Kovačević koji nam je rekao kako se Tomislav jako trudi oko svega, da je zainteresiran za rad i uvijek bi htio više. Stalno istražuje, zanima ga politika i voli svoj novinarski posao. U razgovoru s Tomislavom i sami smo se uvjerili u to.

Kako si odlučio raditi radijsku emisiju?

Novinarstvo me zanimalo od malena. Oduvijek sam volio slušati radio i gledati televiziju. Jednostavno me to privlačilo i bilo mi je zanimljivo kako pojedini voditelji rade, pogotvo oni malo stariji s puno iskustva. Uvijek sam maštao da možda jednog dana imam svoju radijsku ili televizijsku emisiju. Dakle, još kao dijete me vodila ta misao. Nakon završetka srednje škole, mama je prilikom jedne kave s Jelenom Kovačević, stručnom suradnicom Udruge Srce, spomenula kako bi ja volio raditi na radiju. Usprkos tome što nisam upisao fakultet, ponajviše zbog problema prijevoza, Jelena je stupila u kontakt s ekipom s Radio Zeline. I eto, tako je sve krenulo u svibnju, prije četiri godine. Prvo sam naravno učio kako sve funkcionira i općenite stvari o radiju i tek smo nakon toga počeli raditi emisiju. U prvim danima emisija nije išla uživo, snimali smo je unaprijed. To je trajalo jednu sezonu i onda su dečki odlučili i rekli mi da snimanja više nema i da krećemo s emitiranjem uživo. Moram priznati da iako emisija možda kvalitetnije ispadne kada se snima unaprijed, jer postoji mogućnost ispravljanja pogrešaka, mogu reći da mi je puno draže raditi emisije uživo.

Kako si ti zadovoljan dosadašnjim emisijama ? Kakve su reakcije okoline?

Kada je emisija kretala nisam mogao pretpostaviti kako će to ići, koliko dugo će se emitirati ali eto već su četiri godine prošle. Dosad je emitirano 159 emisija. Koliko čujem po reakcijama ljudi, s godinama je postala rado slušana. I to ne zbog mene, iako mi ljudi znaju reći “tebi to jako dobro ide, vidi se da imaš veliku volju za to”, mislim da je postala slušana zbog zanimljivog sadržaja, zanimljivih priloga i tema kojima se bavim. Ja sam jako zadovoljan jer emisija danas ima svoju publiku.

Što kaže tvoja obitelj?

Od početka sam imao njihovu podršku. Svaki početak je težak dok se ne stekne neka rutina pa je tako i meni bilo. No, s njima je bilo lakše. Dobivam pozitivne i negativne komentare, odnosno sugestije, gdje sam bio dobar, što bih mogao bolje napraviti i slično. Htio bih naglasiti da se protiv kritika nikada ne bunim, nikada se ne ljutim. Uvijek volim čuti iskrena mišljenja kako bih se mogao popraviti. 

Ako čovjek želi uspjeti u nekom poslu i napredovati, onda nije dobro da bude fokusiran samo na pohvale. Treba biti spreman prihvatiti i kritike, mislim da će se i čitatelji složiti sa mnom oko toga. Otvoren sam za sve prijedloge i sugestije kako bi emisija bila što bolja i slušanija.

Kroz tvoju su emisiju prošli brojni gosti. Možeš li izdvojiti nekog tko ti je bio najdraži?

Teško mi je nekoga posebno istaknuti. U ove četiri godine imao sam četrdeset i tri gosta. Ugostio sam članove udruge, volontere, zaposlenike, suradnike, političare i slavne osobe. Prvi intervju koji sam odradio s javnom osobom, bio je s predsjednikom Republike Ivom Josipovićem. Nismo puno pričali ali bio je zaista vrlo jednostavan i otvoren za suradnju. Osim toga intervjuirao sam našu proslavljenu paraolimpijku Anu Sršen pa brojne ljude s estrade-Mladena Grdovića, Jelenu Rozgu, Zdravka Škendera, Ćiru Gašparca, Nedu Ukraden, .... Mislim da je s obzirom na moje godine i iskustvo, jedan lijepi broj gostiju prošao kroz program.

Kako se pripremaš za emisije?

Pošto emisije idu kontinuirano, jednom tjedno, ponekad nije lako naći teme. Nekad mnoge teme pronalazim i na internetu. Iskreno, za neke puno ranije znam da ću ih obrađivati, a nekad sve pripremim samo dva ili tri dana prije emitiranja. Prije emisija čitam i istražujem ono što ću ljudima prezentirati.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost, što se novinarskog rada tiče?

Nisam profesionalni novinar, nisam upisao novinarstvo ali kroz neke edukacije volio bih se usavršavati i stjecati nova znanja. Mogu ja raditi nešto drugo ako mi se pruži prilika, ali ovo što sada radim me ispunjava. Trenutno je to volonterski ali volio bih jednog dana kad budem još stručniji i osposobljeniji, da mi to bude stalan posao. Volio bih se baviti novinarstvom, zanima me i rad na televiziji, rado bih vodio emisije zabavnog ili političkog sadržaja. Naravno, uvijek ću pratiti osobe s invaliditetom i sve što se s nama događa.

Zahvalan sam na dosadašnjoj podršci Udruge Srce, ekipe Radio Zeline, posebno Mladenu Šagovcu koji je odradio svih 159 emisija sa mnom kao ton majstor. I vjerujem da će u “Otkucajima srca” svatko pronaći nešto za sebe te se nadam da ću imati vjerne slušatelje dokle god će se emisija emitirati.