Usluge senzorne integracije
Jedan od pojmova koji se često susreće u području rada s djecom s teškoćama u razvoju jest pojam senzorne integracije. Iako zvuči prilično apstraktno i komplicirano, senzorna integracija zapravo je postpuno prirodan, neurološki proces koji se neprestano odvija u svakome od nas. Pod pojmom „senzorna integracija“ podrazumijeva se svaki neurološki proces kojim se objedinjuju senzorni (osjetilni) doživljaji vlastitog tijela i okoline, a što čovjeku posljedično omogućava smisleno djelovanje i ponašanje. Najjednostavnije rečeno, senzorna integracija je prerada informacija koje u mozak pristižu putem brojnih osjetila i dovode do određene reakcije koja se očituje u ponašanju pojedinca u okolini.
Kad govorimo o osjetilnim sustavima koji su nužni za prijenos podražaja iz vlastitog tijela i okoline, prije svega mislimo na:
- Vizualni (vidni) sustav
- Auditivni (slušni) sustav
- Taktilni sustav (sustav dodira, opipa)
- Vestibularni sustav (sustav za ravnotežu)
- Proprioceptivni sustav (prenosi informacije o položaju tijela u prostoru)
- Gustatorni sustav (sustav za okus)
- Olfaktorni sustav (sustav za njuh)
Iako u teoriji govorimo o svakom sustavu posebno, u svakodnevnom funkcioniranju svi oni djeluju istovremeno i ne mogu se odijeliti. To bi značilo da mozak neprestano prima puno različitih informacija iz navedenih sustava, a nakon njihove prerade i obrade šalje povratnu informaciju u obliku ponašanja i djelovanja svakoga od nas. Ponekad, zbog različitih razloga dolazi do poremećaja u procesu senzorne integracije. To bi značilo, da određeni podražaji nisu zamijećeni, neki su zamijećeni prejako, njihova obrada u mozgu prerađuje se na način koji odstupa od uobičajenog, a sve to posljedično dovodi do reakcije tj. ponašanja koja okolini često nisu razumljiva.
DOJENAČKA DOB I DOB MALOG DJETETA :
- Zaostajanje u motoričkom razvoju
- Asimetrično držanje tijela
- Odbojnost prema maženju, dodirivanju
- Izraženi poremećaji spavanja i budnosti (teško zaspi, često se budi)
- Teškoće sisanja, gutanja, hranjenja
- Prekomjerno plakanje kojem se ne može utvrditi opravdan razlog
- Pružanje otpora i odbijanje određenih aktivnosti (npr. rezanje noktiju, pranje kose, kupanje)
- Često stavljanje predmeta u usta u dobi u kojoj se razvojno to ne očekuje
- Ne voli hodati boso
- Hoda na prstima
- Pokrivanje očiju na određene izvore svjetlosti
PREDŠKOLSKA I ŠKOLSKA DOB
- Nespretnost, često spoticanje, padanje na ravnoj površini
- Loše držanje tijela
- Teškoće zapažnja i koncentriranja na zadatak
- Usporeni razvoj govora
- Teškoće učenja i ostvarenja postignuća
- Teškoće stvaranja prijateljstva i povezivanja s vršnjacima
- Emocionalne rekacije (agresija, strah, izrazita povučenost)
- Teškoće samoregulacija
Ovo su samo neki od brojnih mogućih pokazatelja da je djetetu potrebna pomoć i to kroz tretman senzorne integracije. Tretman se provodi u kabinetu koji je posebno opremljen spravama koje omogućuju doživljaj svih prethodno spomenutih podržaja. To znači da je dijete, prilikom boravka, kretanja i igranja u kabinetu senzorne integracije, izloženo svim vrstama osjetilnih podražaja. Ono što je bitno, da svaka aktivnost koja se provodi bude odabrana od strane samog djeteta. Na taj način dijete pokazuje što želi, u kojoj mjeri, što mu smeta i što izbjegava, te kako to sve skupa utječe na njegovo ponašanje i emocije. Stručnjak koji provodi tretman senzorne integracije dužan je osigurati djetetu sigurnost i podršku, slijediti ga u njegovim vlastitim odabirima i sukladno ciljevima koji su postavljeni za svako dijete poticati ga na nove ideje, drugačije tehnike rješavanje problema i slično. U kabinetu za senzornu integraciju dijete provodi aktivnosti koje uključuju njegovo čitavo tijelo, kreće se po prostoru, istražuje, planira, komunicira i surađuje s terapeutom. Uz takav pristup dijete rado sudjeluje u tretmanu čime se povećava uspješnost ostvarivanja ciljeva
